Razumjeti kožu

Struktura i funkcije kože

Struktura i funkcije kože

Koža je od vitalnog značaja za naše cjelokupno zdravlje i dobrobit. Osim što djeluje kao prva linija odbrane tijela protiv bakterija i virusa, zdrava koža održava ravnotežu tekućina i pomaže u regulaciji tjelesne temperature. Vrlo je osjetljiva i prepoznaje kako najmekši dodir, tako i bol. Budući da je koža naš najveći i najvidljiviji organ koji pokriva gotovo 2 m² i čini gotovo šestinu naše tjelesne težine, stanje kože može imati i značajan uticaj na naše samopouzdanje.

STRUKTURA KOŽE

 

Koža je dinamičan organ koji se stalno mijenja, a sastoji se od tri glavna sloja: epiderme, derme i subcutisa, od kojih je svaki sastavljen od nekoliko podslojeva. Produžeci kože poput folikula i žlijezda znojnica i lojnica također igraju razne uloge u njezinoj sveukupnoj funkciji.

Grafički prikaz sloja kože.

Koža se sastoji od tri sloja: epiderme, derme i subcutisa.

Epiderma

 

Kao vanjski sloj koji vidimo i dodirujemo, epiderma nas štiti od toksina, bakterija i gubitka tekućine. Sastoji se od 5 podslojeva stanica keratinocita. Ove stanice, proizvedene u najdubljem bazalnom sloju, migriraju gore prema površini kože. Dok to čine, one sazrijevaju i prolaze kroz niz promjena. Upravo taj proces, poznat kao keratinizacija (ili kornifikacija), čini svaki podsloj posebnim.

  1. Bazalni sloj (ili stratum basale): najdublji unutrašnji sloj gdje se proizvode ćelije keratinociti.
  2. Trnasti sloj (ili stratum spinosum): keratinociti proizvode keratin (proteinska vlakna) i dobiju oblik vretena.
  3. Zrnasti sloj (ili stratum granulosum): keratinizacija započinje – ćelije proizvode tvrde granule i, dok se pokreću prema gore, te se granule pretvaraju u keratin i epidermalne lipide.
  4. Svijetli sloj (ili stratum lucidium): stanice su gusto raspoređene, plosnate i ne razaznaju se granice među njima.
  5. Rožnati sloj (ili stratum corneum): gornji sloj epiderme s prosječno 20 podslojeva plosnatih, mrtvih stanica, ovisno o dijelu tijela. Te mrtve stanice redovito se ljušte u procesu poznatom kao ljuštenje kože. U rožnatom sloju nalaze se pore žlijezda znojnica i otvori lojnih žlijezda.

Krupni grafički prikaz rožnatog sloja

Vanjski sloj kože poznat je kao rožnati sloj, a radi se o mjestu gdje se ljušte mrtve ćelije

Ćelije u rožnatom sloju međusobno su povezane epidermalnim lipidima. Ovi lipidi važni su za zdravu kožu: stvaraju zaštitnu barijeru i vezuju vlagu. Kad lipidi nedostaju, koža može postati suha i može biti zategnuta i gruba.

 

Epiderma je pokrivena emulzijom vode i lipida (masnoća) poznatom pod nazivom hidrolipidni film. Ovaj film, kojeg održavaju izlučevine iz žlijezda znojnica i lojnica, pomaže da naša koža ostane podatna i djeluje kao dodatna barijera protiv bakterija i gljivica.

 

Vodeni dio ovog filma, poznat kao zaštitni kiseli sloj, sadrži:

  • Mliječnu kiselinu i različite aminokiseline iz znoja.
  • Slobodne masne kiseline iz loja/masnoće.
  • Aminokiseline, pirolidin karboksilnu kiselinu i druge prirodne činioce zadržavanje vlage (NMF – natural moisturising factors) koji su uglavnom nusproizvodi postupka keratinizacije.

Grafički prikaz unutrašnjosti rožnatog sloja.

Unutar rožnatog sloja ćelije su međusobno povezane lipidima koji su neophodni u održavanju kože zdravom.

Ovaj zaštitni kiseli sloj daje zdravoj koži njezin blago kiseli pH između 5.4 do 5.9. On pruža idealno okruženje za:

  • Uspješni rast mikroorganizama koji pogoduju koži (poznati kao kožna flora) i uništenje štetnih mikroorganizama.
  • Stvaranje epidermalnih lipida.
  • Enzime koji pokreću proces ljuštenja kože.
  • Mogućnost rožnatog sloja da se sam oporavi kada je oštećen.

 

Na većini dijelova tijela, epiderma je debela ukupno samo oko 0.1 mm, iako je znatno tanji na koži oko očiju (0.05 mm) i znatno deblji (između 1 i 5 mm) na tabanima.

Derma (ili corium)

 

Derma je debeli, elastični, ali čvrsti srednji sloj kože koji se sastoji od 2 podsloja:

  • Donji sloj (ili stratum reticulare): duboko, debelo područje koje stvara fluidnu granicu sa subcutisom (potkožom).
  • Gornji sloj (ili stratum papillare): oblikuje definiranu, valovitu granicu s epidermom.

Krupni grafički prikaz dermisa.

Derma se sastoji od debelog sloja na subcutisu i valovitog donjeg sloja na epidermi.

Glavne strukturne sastavnice derme su kolagen i elastin, vezivna tkiva koja daju snagu i fleksibilnost te su ključni sastavni dijelovi zdrave kože mladenačkog izgleda. Ova vlakna ugrađena su u gelastu tvar (koja sadrži hijaluronsku kiselinu) koja ima visoku sposobnost vezivanja vode i pomaže održavanju volumena kože.

 

Životni stil i vanjski čimbenici, poput sunca i promjena u temperaturi, utiču na nivo kolagena i elastina i na strukturu okolne tvari. Kako starimo, usporava naša prirodna proizvodnja kolagena i elastina, te opada sposobnost kože da vezuje vodu. Koža izgleda manje zategnuta i pojavljuju se bore.

Derma igra ključnu ulogu u zaštiti tijela od vanjskih uticaja i iritacije, kao i u hranjenju gornjih slojeva kože iznutra:

  1. Njena gusta, čvrsta tekstura pomaže ublažiti vanjske udarce i, kada dođe do oštećenja, sadrži vezivna tkiva poput fibroblasta i mastocita koji liječe rane.
  2. Bogata je krvnim žilama koje hrane epidermu, dok istovremeno uklanja otpadne tvari.
  3. I žlijezde lojnice (koje dovode masnoće ili ulja na površinu kože) i žlijezde znojnice (koje dovode vodu i mliječnu kiselinu na površinu kože) nalaze se u dermi. Ove se tekućine spajaju i stvaraju hidrolipidni film.

 

U dermi se također nalaze:

 

  1. Limfne žile.
  2. Osjetilni receptori.
  3. Korijeni kose: gomoljasti kraj dlake gdje se kosa razvija.

Krupni grafički prikaz dermisa.

Derma štiti tijelo svojim jastučićima, sposobnošću hranjenja i uklanjanja otpadnih tvari, kao i svojom sposobnošću proizvodnje znoja.

Subcutis (ili potkoža, donji sloj kože)

 

Unutrašnji sloj naše kože pohranjuje energiju, dok istovremeno štiti i izolira tijelo. Uglavnom se sastoji od:

  • Masnih stanica (adipocita): nagomilanih zajedno u skupine slične jastučićima.
  • Posebnih kolagenih vlakana (nazivaju se pregrade ili granice tkiva): labava i spužvasta vezivna tkiva koja drže masne stanice zajedno.
  • Krvnih žila.

 

Broj masnih stanica sadržanih u subcutisu razlikuje se zavisno od različitih dijelova tijela. Štoviše, raspored masnih stanica razlikuje se i između muškaraca i žena kao i struktura ostalih dijelova kože.

 

Koža se mijenja tokom života pojedinca.

Grafički prikaz subcutisa.

Subcutis štiti i izolira tijelo, te sadrži masne stanice, kolagena vlakna i krvne žile.

FUNKCIJE KOŽE

 

Koža je od vitalnog značaja za naše cjelokupno zdravlje i dobrobit. Zdrava koža djeluje poput zaštitne barijere između vanjskog svijeta i unutrašnjosti tijela, te je ona naša najbolja i prva odbrana protiv:

Grafički prikaz sposobnosti kože.

Grafički prikaz osnovnih funkcija kože.

Prikaz muškog i ženskog tijela

Koža je naš vanjski zaštitni sloj.Prikaz zaštite kože od UV zračenja

Koža pruža i UV zaštitu.

Hladnoće, toplote, gubitka vode i zračenja:  kao vanjski sloj kože, rožnati sloj igra ključnu ulogu u zaštiti tijela od okolnih uticaja i ograničavanju količine vode izgubljene iz epiderme.

 

Sadrži prirodne čimbenike zadržavanja vlage (NMF – natural moisturising factors) – koji proizlaze iz lojnih ulja rožnatog sloja, uključujući mliječnu kiselinu i ureu. Oni se vežu s vodom i pomažu u održavanju elastičnosti, čvrstoće i gipkosti kože. Ako ovi činioci nestanu, koža gubi vlagu. Kada vlaga rožnatog sloja padne ispod 8-10%, koža postaje gruba i suha, te sklona pucanju.

 

Kada je koža redovno izložena UV zrakama, povećava se proizvodnja melanina u bazalnom sloju, koža postaje deblja kako bi se zaštitila i može doći do hiperpigmentacije.

Masne stanice u subcutisu također izoliraju tijelo od hladnoće i vrućine.

Pritisak, udarci i ogrebotine: epiderma je prvi odbrambeni sloj kože. Masne stanice u subcutisu pružaju zaštitu u obliku jastučića koji djeluju kao amortizeri, štite mišićno tkivo i fascije (vlaknasto tkivo koje okružuje mišiće) koji se nalaze ispod.

 

Kada je koža izložena određenim vanjskim podražajima, rožnati sloj postaje deblji, primjerice kada se stvaraju žuljevi na rukama ili nogama koje su stalno izložene trljanju.

 

Hemijske tvari: sposobnost hidrolipidnog filma da djeluje poput ublaživača i zaštitnog kiselog sloja pomažu u zaštiti tijela od štetnih hemijskih tvari na bazi baza.

Bakterije i virusi: rožnati sloj epiderme i zaštitni kiseli sloj tvore zaštitnu barijeru protiv bakterija i gljivica. Ako nešto prođe kroz ovu prvu liniju obrane, imunološki sistem kože reaguje.

Prikaz zaštitne barijere kože

Zaštitna barijera.Prikaz kože

Osjeti.

Prikaz reguliranja temperature kožeTemperatura.Prikaz kože

Obnavljanje.

Koža, zbog svoje velike sposobnosti obavljanja više zadataka istovremeno, ima mnoge druge ključne uloge za naše zdravlje i dobrobit:

 

Regulisanje temperature: koža se znoji kako bi ohladila tijelo i steže kardiovaskularni sistem u dermi u svrhu očuvanja toplote.

 

Kontrola osjeta: živčani završeci u koži čine je osjetljivom na pritisak, vibracije, dodir, bol i temperaturu.

 

Obnavljanje: koža je u stanju zacijeliti rane.

 

Izvor hrane: masne ćelije u subcutisu služe kao važne jedinice za pohranu hranjivih tvari. Kad ih tijelo zatreba, one prolaze u okolne krvne žile i prenose se ondje gdje su potrebne.

 

Koža također igra važnu psihološku ulogu. Kao najvidljiviji pokazatelj zdravlja, stanje naše kože utiče na to što mislimo o sebi i kako nas drugi vide. Kad je koža zdrava i nema problema, ona je u mogućnosti bolje raditi svoj posao i mi se osjećamo ugodnije i samouvjerenije.

ŠTO SE DOGAĐA KADA JE KOŽA OŠTEĆENA?

 

Zdrava koža koja nema problema ima izjednačenu boju, glatku teksturu, dobro je hidratizirana i primjereno osjetljiva na dodir, pritisak i temperaturu. Kad je prirodna barijera kože poremećena, ugroženi su njezina zaštitna funkcija i zdrav izgled:

  • Ona gubi vlagu i elastičnost, a može izgledati i osjećati se suho te grubo i ispucaloi/ili obješeno.
  • Ona postaje sve osjetljivija na vanjske uticaje (kao što su sunce i temperaturne promjene) i posebno sklona zarazama.

Zaražena koža može postati upaljena kada počnu djelovati upalne imunološke ćelije u pokušaju obnavljanja oštećene barijere i liječenja infekcije. U slučaju stanja poput atopijskog dermatitisa i svrbeža vlasišta često je potrebno specijalističko liječenje kako bi se prekinuo začarani krug ponavljajućeg svraba i daljnje infekcije i kako bi se pomoglo obnavljanju prirodne barijere kože.

Koža ima razne mehanizme regeneracije i oporavka. Bazalni sloj osigurava stalnu obnovu epiderme kroz trajnu diobu ćelija:

  • Ako je povreda ograničena na najgornji sloj kože, oštećenja (poznata kao erozije) mogu zarasti bez ožiljaka.
  • Ako šteta dosegne dermu i zahvaćena je bazalna membrana (npr. čir), obično dođe do ožiljaka.

Zacjeljivanje rana odvija se u nekoliko uzastopnih faza:

Krv koja se zgrušnjava stvara opnu s tvrdom površinom koja se lijepi za ranu (kora ili krasta).

  1. Mrtve i oštećene stanice i njihova vezivna tkiva se razgrađuju i enzimi ih rastapaju.
  2. Aktiviraju se ćelije koje štite organizam probavljanjem štetnih bakterija i mrtvih stanica. Limfna tekućina teče u ranu.
  3. Nove ćelije – uključujući kapilarne izdanke, vezivna tkiva i kolagena vlakna – stvaraju se u postupku poznatom kao epitelizacija.

Nema komentara

Odgovori

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.